Dragi učenici,

ovo je vaš kutak gdje možete vidjeti i pročitati svoje radove i radove svojih prijatelja i kolega, kao i poučne članke koje smo odabrali za vas, kako bi što bolje učili i bili zdraviji. Pišite nam što biste htjeli da objavimo na našoj web stranici, kako bi vam ista bila što zanimljivija. Nove ideje i radove možete donijeti  u knjižnicu i informatičku učionicu. Veselimo se suradnji i čekamo vas.

Dobrodošli!

1.a David Grgec

1.b Kristijan Kuhta

2.a Noa Mekota

2.b Ivan Kuhta

3.a Bruno Draganić

3.b Fran Klanfar

4.a Rafaela Poljak

4.b Karla Žutić

5.a Maja Magdalenić

5.b Filip Kuhta

6.a Gabriela Grgec

6.b Nika Zorko

7.a Filip Vdović

7.b Patricia Mirković

8.a Simona Franjo

8.b Petra Kukec

1. i 2. Patricija Marinović

3. i 4. Lucija Marinović

1. i 4. Jana Šimunić

2. i 3. Sara Knjaz

Unatoč službenom datumu početka proljeća, 21. ožujka, koji je upisan u naše kalendare i u školske udžbenike,  već godinama u stvarnosti počinje dan ranije. 

U proljeće rano kad se priroda budi, zbog dana jednog sretni su ljudi.

                                                                                                      IDE ZIMA

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
šumu ima.

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
majku ima.

Zima ide,
ide zima.
Mali zekan
krzno ima.

                                Vesna Parun

DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

                                                                                              Dragutin Tadijanović

Jesenje veče

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira

Antun Gustav Matoš

21. lipnja počinje najtoplije godišnje doba

Hrvatska inače ne pripada najtoplijim zemljama na svijetu, ali vrućine i visoke temperature u našim krajevima nisu neuobičajene. Primjerice u Zagrebu je,  5. srpnja 1950. godine, izmjereno čak 40,3 ⁰ C.

Visoka žuta žita

Kada u rumene zore
Ili u jasna jutra
Prolazim
Poljima rosnim
Gdje mlad vjetar njiše teške klasove
Visokog žutog žita,
Izneneada stanem;
I gle!
Moje srce, od radosti, glasno kuca
Kao zlatan sat.

Rastušje, 4. srpnja 1923.
Dragutin Tadijanović